Hadži (Zona Isključenja): "Nastavljamo gdje smo stali." - 10 June 2013 - Goražde
Main » 2013 » June » 10 » Hadži (Zona Isključenja): "Nastavljamo gdje smo stali."
11:58
Hadži (Zona Isključenja): "Nastavljamo gdje smo stali."

Hadži: Ponovo ćemo u studio na jesen tako da će novi materijal biti gotov do zime.

Naš saradnik Jasmin Čilaš je Imao priliku da popriča s klavijaturistom benda Zona Isključenja, Dženanom Hadžovićem Hadžijem koji mu je ispričao neke stvari iz prošlosti benda, o pjesmama te planovima za budućnost ovog sjajnog benda. Šta je Hadži sve otkrio, pročitajte u nastavku...

Kako piše u vašoj biografiji, bend je nastao 1995. Možeš li nam reći nešto o samim početcima, kako je nastala ideja i kako je bilo praviti bend u takvim okolnostima s obzirom da je rat tek završio?

Hadži: Zapravo bend je nastao još ’94, ali eto ova postava je od '95. Šta raditi u opkoljenom ratnom Goraždu... Nije bilo previše izbora za nas koji smo eto bili malo kreativniji, bavili se ovim, svirali pjesmice, pravili neke nove... i tada se bavili autorskim radom. Ideja... grupa prijatelja koji su znali svirati različite instrumente se skupila  i napravili bend.

Godine 1999. ulazite prvi put u studio. Snimili ste neke pjesme, ali tek 2006. izlazi album „Vakat je". Što vam je trebalo toliko dugo?

Hadži: Pa kao i većini tadašnjih demo bendova, novac. Ovo je prilično skupa igračka te ako se neko misli ovim baviti potrebne su i pare. Prvi put da, jesmo ušli 1999, a poslije i 2000. te snimili nekih  6-7 pjesama. Nakon toga nije više bilo novca, nije bilo načina kako ući ponovo u studio i završiti materijal koji je bio odavno spreman. Zbog toga je simboličan naziv tog prvog albuma „Vakat je", poslije 10 godina postojanja izdali smo album tada za „Hayat".

Tih 6-7 pjesama koje ste snimili prije, jesu li one ušle na album „Vakat je" ili je neka izostavljena?

Hadži: Da, da. Te pjesme koje smo tad snimili u „Pavarottiju", sve su na albumu „Vakat je", plus 4 od kojih smo 3 snimili u studiju u Njemačkoj i posljednji singl s tog albuma „Lijepa moja". Istina, bili smo mi u studiju i 1998, ali samo su neke pjesme sa tog materijala kojeg smo snimali u Tuzli ugledale svijetlo dana i to u dosta drugačijem ruhu. Jednostavno nam se nije svidjelo što smo tada napravili ali dobro, bili smo jako mladi i neiskusni.

Dvije godine poslije izlazi album „13. soba", sve je u znaku broja 13 kao 13 godina postojanja i sl. Kako ste zadovoljni uspjehom tog albuma?

Hadži: Svakako dijelom i našom krivicom, apsolutno smo nezadovoljni uspjehom tog albuma. Kao što nam je album „Vakat je" dao krila, tako smo sami ta krila srezali sa albumom „13. soba". Uradili smo promociju, uradili prilično solidnu produkciju albuma i jednostavno nas nestalo iz medija, sa koncerata, svirki, sami se ugasili. Evo nakon 5 godina palimo se opet.

Da li je to bilo vašom krivicom ili su u pitanju neki drugi faktori?

Hadži: Teško da se to može okarakterisati krivicom. Privatne obaveze pojedinih članova benda jednostavno nam nisu dale da radimo punom parom, razvlačili smo previše i na kraju odlučili napraviti neke rezove da bi krenuli naprijed.

Na oba albuma imate obrade sevdalinki. Na prvom to je „Oči moje kletvom bih vas kleo" a na drugom „Emina". Odakle dolazi ta ljubav prema sevdalinkama i imate li u budućnosti planove za nešto slično?

Hadži: Pa obje sevdalinke su nekako spontano nastale. Ljubav prema sevdalinci iskreno ja gajim, jer je to bosanska tradicija, nešto iskonski bosansko što bi trebalo postati bosanski muzički brend i po čemu bi nas trebali prepoznavati u svijetu. Zašto obrade? Pa prvi put smo odabrali pjesmu „Oči moje kletvom bih vas kleo" iz jednostavnog razloga, bila je posvećena mom bratu i pjesmu koju ja prije nisam čuo nego samo onako kako je moja majka pjevala u kuhinji dok je pravila ručak. Donio sam bendu obrađenu pjesmu, rekao: "Šta mislite o ovakvoj  nekoj pjesmi?".  Njima se apsolutno svidjelo, a ostalo je historija. Što se tiče obrade „Emine", tu se radilo o jednom projektu gdje smo radili muziku za jednu teatarsku predstavu. Cilj nam je bio napraviti što više različitih verzija Šantićeve „Emine" između kojih je jedna bila upravo ova koju smo snimili. Kako smo je prvi put odsvirali, mislim da je pretrpila minimalne izmjene. Da li će biti u budućnosti, vjerovatno. Zapravo da budem precizniji, upravo radimo na jednoj.

Možeš li nam reći koja?

Hadži: Možda je prerano, ali riječ je o sevdalinci „Moj golube".

Također na YouTubeu je izašao snimak, „Vila" u unplugged verziji. Hoće li još biti unplugged verzija pjesama, spremate li možda neki unplugged koncert, album ?

Hadži: Jako si dobro obavješten. Spremamo u principu konpletan materijal da uradimo unplugged. I koncert i možda unplugged album u budućnosti.

Na ovo pitanje si mi donekle odgovorio. Ali možeš li nam reći detaljnije o razlozima zašto je ta pauza bila toliko duga? Od 2008. pa sve do prije par mjeseci.

Hadži: Do ove zime, 2012. Kao što rekoh, privatne obaveze, lični problemi unutar porodica članova benda, onda su ti problemi prelazili  sa jednog člana benda na drugog. Sami smo sebe vukli nazad dok se nismo konačno odlučili na iskorak iz te neke letargije i napravili ovo što sad radimo.

Konačno u februaru ove godine izlazi novi singl „Priča", a poslije i singl „Moj svijet". Da li to znači da se Zona aktivirala kao prije i da možemo očekivati novi album i učestalije koncertne aktivnosti?

Hadži: To je upravo poruka koju mi želimo odaslati. Ponovo smo se vratili u studio Pavarotti nakon 12-13 godina, snimili ta 3 singla. „Vila" u unplugged verziji te nove pjesme: "Priča" i „Moj svijet" koja je nažalost nastala prije 2-3 godine i tek sad ugledala svjetlo dana. Moram posebno napomenuti čovjeka koji je radio spot za tu pjesmu, Edin Džeko.

Nije fudbaler?

Hadži: Nije fudbaler, ne daj Bože. To je jedan vrstan fotograf, naš veliki prijatelj i mogu reći službeni fotograf benda.

Kad pogledate unazad, na ovih 17 godina postojanja benda, je l' vrijedio sav trud i da li se isplatilo sve?

Hadži: U finansijskom smislu ne. Možda za nekih par bendova, ali svima nama ostalima ne. U pitanju je samo jedna velika ljubav prema ovom što radimo. Da li se isplatilo i da li bih ja ovo sve ponovo uradio, apsolutno da. Na kraju krajeva i ovaj nekakav Zona reload poslije 5 godina to pokazuje. Mi apsolutno nemamo nikakvih rezervi niti nekih drugih misli u glavi osim nastaviti gdje smo stali.

Koliko ste zadovoljni ovim periodom koji je iza vas?

Hadži: Promjenjivo naravno. Najljepši period je bio taj oko snimanja prvog albuma te do drugog. Tu nas je nosio neki entuzijazam. Nažalost, imali smo tu pauzu ali evo taj entuzijazam nakon svih tih godina, ponovo se vratio sa relativno izmjenjenim sastavom benda. Imamo novog gitaristu koji je dao neku novu notu, a i dalje bend je zadržao taj stari zvuk i prepoznatljivost.

Baš sam te to htio pitati, zbog čega promjena gitariste? Neka neslaganja u bendu ili nešto drugo?

Hadži: Definitivno ne. Kažem nije više sa nama, a zapravo jeste. On je tu, i dalje daje savjete, pruža podršku. Jednostavno njegove privatne obaveze nisu mu dale dovoljno vremena pa na kraju krajeva i entuzijazma da nastavi sa nama. Ali to ne znači da je došlo do nekih trzavica ili teških riječi. Naprotiv,  ostali smo jako dobri prijatelji i ovim putem ga pozdravljam, pozdravim ga svaki put kad  ga vidim. Uostalom odrasli smo skupa, gotovo braća!

Jeste li ikada u ovih 17 godina razmišljali da odustanete, da se prestanete baviti muzikom i završite ovu priču oko Zone Isključenja?

Hadži: Zapravo jesmo jednom. I onda je tu bila neka raspravica, šta ćemo dalje činiti. Mislimo li se ozbiljno baviti  ovim ili ne. Odluka svih članova benda tada je bila da smo svi jako duboko u ovome i želimo ići naprijed. Svi su tada nekako instant kupili opremu i išli smo u realizaciju tog prvog albuma. To je jedini trenutak  kada je bend možda posumnjao da li ići naprijed ili ne. Ali nakon toga nikad više. I danas kad nas pitaju ljudi: "Jeste li to opet počeli svirati, jeste li se to opet okupili ?", mi kažemo često kažemo da nikad nismo ni prestali.

Odradili ste više svirki u ovom periodu te objavili nove singlove. Kakve su reakcije publike? Jesu li vas opet prihvatili sa istim žarom i kakvi su komentari na nove pjesme?

Hadži: Da, jesmo i nastavljamo još jačim tempom i novim svirkama. Onako na prvu, Moj svijet za koji smo snimili i spot je dosta dobro prihvaćen. Dobili smo jako lijepe komplimente i od fanova ali i ovih neutralnih. Iskren da budem, i mi je smatramo vrlo dotjeranom kompozicijom i možda i najozbiljnijom našoj snimkom. Međutim, unplugged verzija „Vile" je ponajbolje prihvaćena što je iskren da budem meni malo iznenađenje, jer su samo probrani ljubitelji našeg zvuka ranije pričali o toj pjesmi. Valjda je ovaj unplugged otvorio neki proyor prema širem auditoriju i stoga kao izvornom autoru mi je jako drago da je tako... Moram zato pohvaliti Nenija koji je odradio odličan posao na aukustičnoj gitari kojom je privremeno zamijenio svoj bas na tom snimku.

Kada možemo očekivati novi album i možeš li nam reći nešto o njemu, u kratkim crtama?

Hadži: Ponovo ćemo u studio na jesen tako da će novi materijal biti gotov do zime. Nakon toga vjerovatno naredno proljeće opet tako da bi nekad narednog ljeta mogli izdati album ako uspijemo dogovoriti izdavača. Još je prerano o tome govoriti, ali eto to bi bio neki realan plan!

Kakvi su vam planovi za budućnost, ima li ponuda da svirate negdje izvan BiH?

Hadži: Imamo već neke kontakte ostvarene za nastupe u Podgorici i Cirihu, i to su zasad jedine opcije za inostranstvo u bliskoj budućnosti. Međutim, vrlo je moguće da se pojavimo na nekim regionalnim festivalima u bliskoj budućnosti a kad bude obavjestićemo vas, obećavam. Što se Bosne tiče, u Sarajevu nastupamo u junu i augustu, u Goraždu početkom jula, opcije su još Krajina, Mostar i još neki BH gradovi ali kad god bude nešto konkretno, obavijestit ćemo i vas i naše fanove preko naše Facebook stranice i Twittera. 

(muzickazona.ba)
Category: Razno | Views: 243 | Added by: gorazde




comments powered by Disqus