Sportski vremeplov Goraždanina: Kasim Kamenica: Učitelj Svijetskih prvaka - 21 May 2013 - Goražde
Main » 2013 » Maj » 21 » Sportski vremeplov Goraždanina: Kasim Kamenica: Učitelj Svijetskih prvaka
23:11
Sportski vremeplov Goraždanina: Kasim Kamenica: Učitelj Svijetskih prvaka


Riječ je o Kasimu Kamenici, s kojim sam se često susretao dok je je bio na klupi Rukometnog kluba Bosna i reprezentacije Bosne i Hercegovine, a upravo u prostorijama Rukometnog saveza BiH, krajem 2004. godine, uradio sam svoj posljednji zvanični intervju sa njim.

Počeo karijeru u rodnom Goraždu

Svaka priča o jednom od najvećih naših rukometnih  stručnjaka  počinje od Goražda, gdje je rođen 28. oktobra 1954. godine.

"Relativno sam se kasno počeo baviti rukometom. Na nagovor školskih drugova u 17 godini sam kao golman počeo u tadašnjem Radničkom iz Goražda. Bilo je teško. Ocu mi se to nije sviđalo, dok me je majka podržavala. Konkurencija je bila jaka u klubu koji je mogao mnogo toga više napraviti da je imao veću podršku. Jer, ne treba zaboraviti da je Goražde uvijek bilo grad rukometa", prisjeća se svojih početaka Kamenica, koji  se nije dugo zadržao u rodnom gradu. Sljedeće njegove destinacije su bile Uroševac i Niš.

"Na nagovor moga zemljaka Dejana Marića otišao sam u Borac iz Uroševca. Bilo je to 1976, a meni su bile 22 godine. Klub je imao velike ambicije i bio je odlično organizovan. Imali smo svoj autobus, klupska odijela, sve je bilo na nivou. Vratili smo se u Prvu ligu, a ja sam u Uroševcu ostao četiri godine. Potom sam prešao u Železničar i u Nišu sam bio naredne dvije godine".

Uslijedio je Kasimov povratak u Uroševac, a ubrzo počinje njegova uspješna trenerska karijera.

"Sa nepunih 28 godina sam uplovio u trenerske vode. Nije bilo lako u tom trenutku sjesti na klupu, posebno ako se uzme u obzir da sam do 'jučer' tim igračima bio na golu. Međutim, donio sam odluku i od tada počinje moja trenerska karijera".

Bitola, Zagreb, Skopje, Ljubljana, Sarajevo

Nakon Borca, Kamenica je vodio Pelister iz Bitole, koji  bi u to vrijeme (1985 - 1988) možda bio i najbolji u bivšoj Jugi da nije bilo Metaloplastike, tadašnjeg evropskog prvaka.

"U Pelister sam otišao kao drugi trener. Borili smo se za opstanak. Pred sam kraj prvenstva imenovali su me za trenera i imao sam nemoguću misiju. Međutim, uspjeli smo napraviti seriju i do posljednjeg kola smo se borili za opstanak. Na kraju smo nakon majstorice ostali u društvu najboljih, a već naredne sezone smo bili treći, a sljedeće drugi  i tako osigurali učešće na međunarodnoj sceni. Zanimljivo je bilo da nismo imali niti jednog reprezentativca, a Meteloplastika, čak sedam, osam, a odmah smo bili iza Šapčana na prostoru bivše Jugoslavije".

Nakon Pelistera, Kamenica je preuzeo tadašnji Badel, a već u prvoj godini uveo je  Zagrepčane u Prvu ligu, udario temelje najboljoj generaciji Zagreba i od prosječnog kluba napravio prvaka bivše Jugoslavije.

"U Zagrebu sam okupio igrače koji su bili omladinski prvaci svijeta. I nedugo nakon ulaska u društvo najboljih postali smo prvaci države. Imao sam sreću da radim sa igračima koji su bili u omladinskoj reprezentaciji, tako da sam radio dvostruki program. Dakle,  imali smo kontinuitet u radu, mogao sam nadgledati njihov razvoj. Ja sam kasnije otišao, ali su se nastavili postizati vrhunski rezultati Zagreba devedesetih godina, prije svega osvajanje dvije titule prvaka Evrope (1992. i 1993. godine)". 

Iz Zagreba je Kamenica preselio u Beograd, pa potom u Skopje.

"Slična situacija kao i sa Badelom. Partizan je bio u Drugoj ligi, ali smo se odmah plasirali u društvo najboljih i malo je nedostajalo da budemo prvaci države. Kasnije sam vodio ženski klub Kometal. Onda sam iz Skopja preselio u Ljubljanu".

Sa slovenskim Pruleom, Kamenica je bio prvak Slovenije 2002. godine, a u narednoj sezoni su Ljubljančani stigli do polufinala Lige prvaka.

"Pet i pol godina sam bio u Pruleu. Kada sam došao odmah sam odlučio da se pravi tim na duge staze. Vodili smo veliku bitku sa Celjem, sa kojim smo imali veliki rivalitet. Stvaranjem ekipe Prulea, stvorena je i reprezentacija Slovenije. Uspjeli smo osvojiti  titulu 2002. i napraviti sjajan rezultat u Kupu prvaka".

Nakon rada u Sloveniji, Kamenica se prvi put odlučuje da radi u rodnoj BiH.

"U prvi mah mi se činilo nestvarno da radim u sarajevskoj Bosni. Istina, to je jedini moj klub koji je prije moga dolaska već osvajao titule i postizao sjajne rezultate. Istina, na domaćoj sceni, ali za mene to nisam smatrao dolazak na nižu stepenicu. Još dok sam radio u Pruleu često sam se susretao sa direktorom Bosne Nerminom Salmanom, koji je najzaslužniji za moj dolazak u rodnu zemlju".    

Trener rukometaša Nexe Našice

Dolaskom u Sarajevo i angažmanom u Bosni, Kamenica je preuzeo i reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

"Trenirajući Bosnu smatrao sam da mogu voditi i našu reprezentaciju, jer na kraju  krajeva tu sam u Bosni, na licu mjesta. Smatram da je ovo rukometno podneblje, a uostalom najbolji rukometaši i klubovi su nekada, upravo, dolazili iz BiH. Treba biti strpljiv, a rezultati će doći".  

Osim naše reprezentacije, Kamenica je vodio najbolji tim Slovenije i Crne Gore, zatim slovenačko Celje, a  trenutno je trener rukometaša Nexe Našice.

Na svjetskom tronu

U zlatnoj generaciji nekadašnjeg omladinskog  jugoslavenskog rukometa, koja je i kasnije potvrdila svoj vrhunski kvalitet, Kasim Kamenica predvodio je  ekipu u kojoj su igrali, između ostalih, Goran-Beli Stojanović, Dejan Perić, Vladimir Jelčić, Senjanin Maglajlija, Istok Puc, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Igor Butulija, Ratko Tomljanović, Bruno Gudelj. Kamenica je nakon osvojene zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rijeci 1987., dvije godine kasnije sa omladinskom reprezentacijom bio uspješan i u Španiji, kada je osvojena svjetska bronza.

(Oslobođenje)

Category: Sport | Views: 258 | Added by: gorazde




comments powered by Disqus